Foto natječaj PGŽ svibanj – Cvijeće
Cvijet je višestruko važan u životu čovjeka i on ima svoju ulogu u razvoju cijele civilizacije. Odnos cvijeta i čovjeka možemo pratiti kroz cijelu povijest evolucije. Čovjek je kroz uzajamni odnos sebe i ove plemenite biljke izgradio mnogobrojne statuse koji se temelje na cvijeću – od znanstvenih studija do industrija za ukrašavanje i uljepšavanje, a u farmaceutskoj proizvodnji još se koristi i kao dodatak u određenim lijekovima. Dakle, cvijet je u svoj svojoj slojevitosti bio, a i danas je, važan kao ukras, kao hrana, kao lijek itd. Neodvojiv je dio naše svakodnevice i vrlo je čest motiv i fotografima i slikarima.
I evo naših dvanaest ustrajnih autora sa svojim viđenjem cvijeta, cvijeća, ove božanske biljke. Kadrovi i snimljene scene su iz dvorišnih cvjetnjaka pa preko gradskih zelenih i cvjetnih površina i sve do livade obrasle svim i svačim, a cvijećem ponajviše.
Koliko god cvijeće stvara ugodu u našem okruženju i koliko god ono jest lijepo samo po sebi, fotografirati ga nije nimalo lako. I kod ove teme prisutan je snažan subjektivizam. Naime, nije isto snimamo li cvijeće u svom vrtu ili negdje drugdje, ali fotograf bi se trebao osloboditi te intimne poveznice i imati na svom snimateljskom umu kako to cvijeće, koje je ispred objektiva, učiniti na slici, fotografiji što gledljivijim, da ne kažem ljepšim i impresivnijim. Gledano iz tih pozicija pohvaljujem Danijelu Grgurić, Darija Dorčića, Laru Troha i Branka Lautara. Iz njihovih fotografija vidljiva je fina emocionalna povezanost motiva i snimatelja, vidljiva je i suvisla upotreba tehnike u interpretaciji ideje ljepote cvijeta ili cvijeća. Autori su pokazali znalački odnos spram medija fotografije i poruke koju ona prenosi. Od spomenutih i pohvaljenih autora izdvajam fotografiju Božur u maminom vrtu Darija Dorčića i nominiram je za prvo mjesto. Božur kao cvijet ima niz simboličkih značenja, ovisno kako je i koji narod izgradio mit i vjerovanje o njemu pa se njegovoj boji pripisuju značenja časti, ljubavi, bogatstva, a kažu da štiti kuću i ukućane od zlih duhova. Dorčićeva je fotografija izoštrena u malom polju središnjeg dijela cvijeta, u krugu u kojem se otvaraju latice, a ostali, blago zamućeni dio prostora slike s naglašenim zelenim stabljikama i listom, kao da usmjerava i potiče i našu maštu, i rast, i otvaranje samoga cvijeta. Kao da nam i autor i cvijet poručuju da će se njihovim otvaranjem u potpunosti ispuniti naša vjerovanja i nadanja.
Borislav Božić, prof., Voditelj Škole fotografije Rijeka
S obzirom da smo napokon doživjele vrijeme kada su nam mjere malo popustile i ponovo omogućile da se prisjetimo vremena od prije novog normalnog, tema za slijedeći mjesec je: Korone nema pa slobodno šetam i uživam
