Poznate ličnosti

Primorsko-goranska županija, u prošlosti kao i danas, jest područje na kojemu su rođeni, djelovali i stvorili svoja najbolja djela mnogi uglednici. Iz velikoga broja poznatih imena izdvajamo samo nekoliko njih:

Juraj, Julije Klović, Julio Clovio, Don Giulio Clovio Croata 1498. (Grižane) – 1578. (Rim) – vrhunski svjetski slikar minijaturist XVI. stoljeća, živio i stvarao u Veneciji i u Rimu – dobio je nadimak Michelangelo minijature.

Franjo Petris (Petrić, Petrišević, Patritio, Patrizio) – 1529. (Cres) – 1597. (Rim) – neoplatonistički filozof, tipični uomo universale svoga vremena, svestrani znanstvenik, autor djela posvećenih filozofiji, metodologiji, filozofiji povijesti, retorici, okultizmu, vojnoj vještini, teoriji književnosti i glazbe..

Marko Antun Dominis (Markantun de Dominis), 1560. (Rab) – splitski nadbiskup, kao heretik osuđen od inkvizicije i spaljen 1624. u Rimu. Matematičar i filozof, teolog, prirodoznanstvenik, slobodan duh i mislilac koji se zalagao za jedinstvo svih kršćanskih Crkava, protiv isključiva primata Pape.

Ivan Klobučarić Fluminensis (1545. – 1605. ili 1606.) poznati slikar i kartograf.

Ivan Mažuranić (1814. Novi Vinodolski – 1890.) hrvatski ban i pjesnik, autor epa Smrt Smail-age Čengića.

Franjo Glavinić, (1585. -1652.), pisac većega broja povijesnih kompilacijskih i nabožnih knjiga na latinskom, talijanskom i hrvatskom jeziku, gvardijan trsatskoga samostana.

Josip Pančić (Bribir 1814. – 1888.) liječnik i poznati botaničar; otkrio velik broj biljnih vrsta, npr. Pančićevu omoriku (Picea omorika). Djelovao u Srbiji i bio prvi prvim predsjednikom SAN.

Matija Mažuranić (1817. Novi Vinodolski -1881.) – književnik, autor najboljega putopisa iz razdoblja hrvatskoga narodnog preporoda Pogled u Bosnu.

Fran Mažuranić (1859. Novi Vinodolski -1928.) – književnik autor zbirka crtica Lišće, Novo lišće, Od zore do mraka.

Eugen Kumičić (1850. Brseč-1904. Zagreb) – hrvatski književnik i političar, u hrvatsku književnost uvodi Zolin naturalistički postupak, autor romana iz istarsko-primorskog života (Jelkin bosiljak, Začuđeni svatovi), iz zagrebačkoga građanskog svijeta, povijesnih romana, i dr.

Franjo Rački (1828. Fužine -1894.) povjesničar i političar, prvi predsjednik JAZU u Zagrebu, autor Nutarnje stanje Hrvatske prije 12. vijeka – prve sociološko-povijesne studije o hrvatskom ranom srednjovjekovnom društvu.

Ivan pl. Zajc, (1832. Rijeka – 1914. Zagreb) – skladatelj i dirigent, od 1870. do 1914., ravnatelj Glazbenoga zavoda u Zagrebu, autor 19 opera (Nikola Šubić Zrinski, 1876.) 26 opereta (Momci na brod), Lizinka, oratorija, kantata, solo pjesama i dr.

Dinko Vitezić prvi narodnjački zastupnik u bečkom parlamentu izabran od strane seoskih otočnih i liburnijskih općina godine 1873.

Matko Laginja, (1852. Klana -1930.) – prvak hrvatskoga nacionalnog pokreta u Istri i Hrv. primorju, povjerenik Narodnoga vijeća za Istru, ban Hrvatske i Slavonije.

Vjekoslav Spinčić, (1848. Kastav -1933.) hrvatski političar, borac za slobodu Istre, zastupnik Pokrajinskoga sabora Istre, Carevinskoga vijeća u Beču, Narodnoga vijeća SHS u Zagrebu i Narodne skupštine u Beogradu.

Matko Mandić, (1849. Mihotići – Kastavšćina – 1915. Trst) – svećenik i preporoditelj, jedan od vođa hrvatskoga i slovenskoga istarsko-primorskoga pokreta, urednik Naše sloge, pobornik tolerancije i ravnopravne suradnje među narodima.

Fran Kurelac (1811. Rijeka – 1874.) – književnik, filolog, političar i skupljač narodnoga blaga (Recimo koju, Runje i pahuljice), borac za jezičnu čistoću i za to da hrvatski književni jezik bude sinteza narodnoga govora i starih pisanih spomenika.

Adolf Veber Tkalčević (1825. -1889.) književnik i lingvist, jedan od začetnika hrv. novelistike, predstavnik zagrebačke lingvističke škole (protivne Kurelčevoj arhaičnoj koncepciji jezika).

Frano Supilo (1870. Dubrovnik -1917.), političar i publicist, utemeljitelj Riečkoga Novog lista, 2. siječnja 1900., prve moderne europske novine u Hrvatskoj. Iako u početku sljedbenik Starčevićevih ideja, poslije se razilazi, osobito s J. Frankom. Supilove ideje evidentne su u znamenitoj Riječkoj rezoluciji, 1905. Rijeku, Hrvatsko primorje i Gorski kotar svojim djelovanjem vinuo u vrh političkoga diskursa svoga vremena. Politika u Hrvatskoj.

Andrija Mohorovičić (1857. Volosko – 1936.), seizmolog, geofizičar, otkrio na dubini od 55 km porast brzine seizmičkih valova – Mohorovičićev diskontinutet (Moho sloj).

Na području današnje Primorsko-goranske županije rođeni su ili su djelovali književnici Nikola Polić, Viktor Car Emin, Rikard Katalinić Jeretov, Drago Gervais, Janko Polić Kamov, Osvaldo Ramous, Vladimir Nazor, Ivan Goran Kovačić, Zvane Črnja, književni povjesničari i teoretičari Antun Barac, Mihovil Kombol, Milan Marjanović, Zvane Črnja i dr., filolog Rudolf Strohal, skladatelj Boris Papandopulo, skladatelj i dirigent Lovro pl. Matačić.

Ivan Matetić Ronjgov (1880. – 1960.) odgonetnuo je zakonitosti narodnog melosa našeg kraja, teoretski objasnio bit te naturalne glazbe i fiksirao “istarsku ljestvicu” – tonski niz od šest tonova i polutonova. Ostavio nam je velik broj zapisa narodne glazbe čija je osnovna karakteristika dvoglasno pjevanje “na tanko i na debelo” i svirka narodnih instrumenata: sopila, roženica, miha i dvojnica. Harmonizirao je i obradio stotine napjeva, a najznačajnije u njegovom skladateljskom opusu desetak je velikih vokalnih skladbi – zborskih simfonija (Ćaće moj, Roženice, Mantinjada domaćemu kraju, Na mamin grobak, Naš kanat je lip i dr.), koje Matetića svrstavaju u red najistaknutijih skladatelja hrvatske i svjetske zborske literature.

Slikari Romolo Venucci, Ivo Kalina, Jakov Smokvina, Vladimir Udatny, Vilim Svečnjak, Oton Gliha i brojni drugi umjetnici, znanstvenici, poslovni ljudi, stručnjaci različitih područja djelatnosti proslavili su našu Županiju i učinili je poznatom u zemlji i u svijetu, a neizbrisivi trag u povijesti županije ostavile su i brojne žene.

Ivana Brlić-Mažuranić (1874. Ogulin – 1938. Zagreb) renomirana je hrvatska književnica rođena u Ogulinu, ali je provela dio života u Rijeci. Autorica je poznatih dječjih priča, uključujući “Priče iz davnine”.

Povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, Vanda Ekl (1920. Ljubljana  — 1993. Opatija) bila je direktorica Sveučilišne knjižnice i profesorica na Građevinskom fakultetu u Rijeci. Među ostalim, istraživala je gotičko slikarstvo i kiparstvo, glagoljske isprave, kule, toponomastiku, inkunabule, Stari grad, te urbanističke analize grada Rijeke. Autorica je grafičke mapa Fluminensia (1989.), izbora likovno-povijesnih ostvarenja s temom grada Rijeke.

Povjesničarka umjetnosti i arheologinja, Radmila Matejčić (1922. Banja Luka – 1990. Rijeka) zaslužna je za proučavanje i vrednovanje umjetničke baštine i spomeničkog nasljeđa Rijeke, Istre, Hrvatskog primorja i Kvarnera. Na Pedagoškom fakultetu u Rijeci utemeljila je studij povijesti umjetnosti, a njezina knjiga „Kako čitati grad“ i danas je kultno štivo o kulturno-povijesnoj baštini Rijeke.

Ada Felice-Rošić (Rijeka, 1922. – Rijeka, 2013.) je bila riječka arhitektica koja je odigrala važnu ulogu u poslijeratnoj obnovi grada. Rođena je u Rijeci, a obrazovanje je nastavila u Zagrebu 1942. godine upisom na Arhitektonski fakultet na Sveučilištu u Zagrebu. Po stjecanju diplome 1949. vraća se u Rijeku i zapošljava u Građevno-projektnom zavodu gdje u okolnostima poslijeratne obnove ima priliku ostaviti zapažene rezultate te projektira brojne stambene i javne objekte koji dan danas oblikuju vizuru i život u gradu.

Zajedno s Nadom Šilović (1924. Zagreb – 2009. Zagreb) godinama je intenzivno radila na obnovi grada u Građevno-projektnom zavodu. Zajedno su projektirale stambene objekte duž Ulice Janka Polić Kamova te u Strossmayerovoj ulici. Šilović se nakon toga vraća u Zagreb, dok Felice-Rošić 1958. prelazi u riječko građevinsko poduzeće Primorje gdje je ostala aktivna do umirovljenja te realizirala brojne zapažene projekte. Najvažniji od njih su stambeni objekti na Turniću i Kozali te u Ulici Janeza Trdine gdje je slijedila smjernice tada važećeg Detaljnog urbanističkog plana Starog grada. Jedni od zapaženijih projekata su joj također i zgrada Trgovačke i tekstilne škole u Vončininoj ulici, što je jedini objekt namijenjen srednjoškolskom obrazovanju sagrađen nakon Drugog svjetskog rata, te projekt robne kuće Korzo, prvi suvremeni trgovački centar koji je niknuo u centru grada 70-ih godina. Neboderi na Kozali koje je projektirala su i dan danas prvi vizualni doživljaj grada Rijeke gotovo svim posjetiteljima.

Neda Andrić (1927. Ogulin – 2010. Rijeka) bila je riječka gradonačelnica između 1969. i 1974. Tijekom njenog mandata Rijeka počinje vršiti velika ulaganja u promet, turizam i industriju. Među izgrađenim objektima toga razdoblja su Zračna luka Rijeka, lučki kontejnerski terminal, tvornica brodskih motora u 3. Maju, prva dionica autoceste u Jugoslaviji, prvi moderni trgovački centar Robna kuća Korzo, ali i kontroverzna Koksara. Andrić je sudjelovala i u osnivanju Ekonomskog, Pravnog i Hotelijerskog fakulteta te bila prva dekanica Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Iki.

Fizičarka i sveučilišna profesorica, Vesna Švarcer (1935. Zagreb – 2022. Rijeka) jedna je od glavnih utemeljiteljica nuklearne medicine u Rijeci. Švarcer je pionirka upotrebe gama-sonde za određivanje akumulacije joda u štitnjači, te je ukazala i na nužnost angažmana fizičara u nuklearnoj medicini. U tadašnje vrijeme, znanstveni interes Zavoda za fiziku u području radioterapije usmjeren je na neutronsku dozimetriju, određivanje veličine doza od raspršenog zračenja u teleradioterapiji te na procjenu veličine pogreške pri određivanju apsorbirane doze. Ta kompleksna istraživanja obavljala je Neda Stipčić – Šolić (1935. – ), do potpunog prelaska u Zavod za fiziku 1994. godine.